idemo ja i moja senka
(ja kao od majke dok ona se nosi
s kamenom)
ožiljeni istim korakom,
iz nemuštog čvora peta. mažemo
melem, jednom pesmom samo
urednica
Poslano:
03. 02. 2018 ob 12:38
Spremenjeno:
04. 02. 2018 ob 17:58
Sobivanje s senco, s katero si delimo isti izvor (korake), in biti čisto razcepljen, stičišče ni le peta (pri nas obstaja ogromno ekspresivnih izrazov v zvezi s petami), je tudi pesem ... čestitke k navdihujoči kratkici,
Ana
Hvala, draga Ana, na brižljivo sročenom, izuzetnom komentaru i pažnji posvećenoj ovoj minijaturi. Istina, pete su nam jedne od najosetljivijih delova tela, tako ranjive a tako bitne. Važna je, dakako i senka, s kojoj smo neizbežno i trajno vezani. Po mišljenju doktora za dušu - "senka" je ono tamno i manje lepo što svako od nas nosi sa sobom.
lp
Jagoda
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: jagodanikacevic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!