Noćas u požudi,
Mesec rastočen pali nebo.
Otvara kapke i sjajem diše.
Noćas u požudi,
zvezde odavno čekaju svoje.
Niska zlatnih tragova u nebo puca,
divno je veče nebeskih luka.
Srce od perli vrti se u krug,
rašireni svemir uzima trenutak.
Piše nam srebrom.
Nočni utrinek, ki začara s svojo biserno svetlobo in ne zadosti le pričakovanju nebesnih božanstev, temveč tudi bralčevemu. Naj bo tvoja pisava še naprej srebrna, Sara
Sara, hvala!
Lep pozdrav, Tatjana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Tatjana M.
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!