Koji su to vetrovi prostrujali vremenom
I doneli me tebi,
Kroz krugove sudbine zanetom
Tražeći istinu o sebi.
I taj kamen što vrata mašte mi okiva
Pitanjem da li je...
Nemoćni umu ko ti sakriva
Put u svet čarolije.
Odgovori nemi straže čuvaju
Zagonetke traže,
Vetrovi vremenom i dalje duvaju
Tu zakoni ne važe.
Kuca srce moje u te plave oči
Pružam ruke šećera pune,
Znam, noć će danu pred noge poći
Velom kose okititi, mesto krune.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Malaino
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!