Padam u mutnu žutu rijeku
punu mrtvih očiju što nose ih struje
u maternicu zemlje gdje se
korijenje stabala dodiruje.
Zaplićem se o priljepke
koji su poput embrija iz epruveta
završili život prije negoli su ugledali
kako bjelina zvijezda nestaje
u zorama zasljepljujućih svjetlosti.
Gušim se u dimu preminulih pjesama
spaljenih prije prvog čitanja
koje plove pougljenjene na splavima
kao pepeo med dualom viđenja
dok njihov sumporni žar još tinja.
Vodena kosa obavija mi udove
stežući sve snažnije bolno grlo
nadirući nezaustavljivo plućnim krilom.
Hvatam zrak poput utopljenika
udišem s njim modre očne mjehure
koji davno vidješe grob Alarika
u nezaboravljenoj rijeci Busento
dok se u njima gasio zalazak sunca.
Sjajno Katice! Vrlo mi se sviđa, ide kao rijeka, usporava strujanje i slika osjećaje uz osvrtaj.
Lijep pozdrav,
salke
Poslano:
16. 01. 2018 ob 21:33
Spremenjeno:
16. 01. 2018 ob 21:39
Salke, hvala ti na čitanju i tvom slikovitom osvrtu na moje stihove. Drago mi je da je pjesma ostavila dojam "ide kao rijeka" i emotivni dodir.
Vp iz Zg!
Dragi Mirko, veliko i iskreno hvala na tvojim dojmovima i osvrtu na pjesmu. Puno mi znače. Ponekad imam osjećaj da imamo slićan emotivan pristup (za nas) ovome "crno - bijelom" svijetu. Svijesni smo da postoji paleta boja, ali tražimo savršenstvo u svemu i kada nas nešto potrese teško prihvaćamo istinu i duboko proživljavamo nepravde.
Lijepi pozdravi ti lete u Sarajevo!
Pesem o neizrekanju in notranjem dušenju zaradi tega, nenapisane pesmi so kot ugasla sonca, za vedno potopljena v pozabo ... slikovite podobe ojačajo pomen pesmi, čestitke,
Ana
Draga Ana, zahvaljujem na komentaru i Podčrtanki.
Lijep pozdrav i puno odmora ti želim,
Katica
Čestitam Katice na podčrtanki!
Lijep pozdrav,
salke
Hvala ti najljepša, Salke.
LP!
Katica
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Katica Badovinac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!