U more se ulijeva
sve dobro
i sve loše
k'o u čovjeka
kad se smiješi
a na zne kamo bi
ni s kim
pa se rječ'ma
i vjetrom blagim tješi
da stić će već nekud
da duša će mu gore
u kakvo nebesko more
u uvojak kose
anđeoske
i sa lica rose
da ga ova škropi
da ga oplakuje
kao stijenu more
kao obale i leute
živog mu sna.
Počašćen izvrsnom poezijom moram reći HVALA!
lpm
Ljubka zibajoča pesem na valovih s prispodobo človeka in njegovega nasmeha (samotnosti življenja) in morja, na katerem pluje ribiška ladja - hrepenenje, ki se hrani s prividi ... čestitke,
Ana
Nemam riječi kojom mogu opisati ovaj vrhunski pjesnički dar svakom čitatelju.
ČESTITAM i zahvaljujem, Duško.
Lijep susjedski pozdrav!
Katica
Hvala Mirko,Ana i Katica, od srca !
lp, Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!