Te godine
avioni su gađali moj grad
Dete sam držala za život
ono je ćutalo i drhtalo
Zemljotres drhaja još trese
pomisao na slobodu
polako se primiče ivici stola
čaša vode za lek
koji bi trebalo da popijem
kad preživim prenarasli slom
Primicanje istine zamračenom ljudskom umu nije lagan posao. Isplati li se? Da, radi naše potrebe da vapaj ozvučimo. Marina, sažet i snažan, kao što i sama znaš, jest jednako odličan uradak. Hvala ti!
Hvala, Mirko..da to je vapaj koji pokušava da dođe do onih koji upravljaju svetom :(
Sredi vsakdanjosti, ki je že tako polna skrbi in obvez, katastrofa: vojna, v kateri se zdijo vsi problemi majhni, in vendar obstajajo, če človek preživi ... z združevanjem majhnega sveta (ki trepeta kot voda v kozarcu) z nasilnim velikim (z bombniki) pesem deluje še bolj pretresljivo, čestitke,
Ana
Poslano:
05. 01. 2018 ob 18:09
Spremenjeno:
05. 01. 2018 ob 18:41
Da, Ana, još uvek me nešto sasvim malo i nebitno podseti na to strašno i ogromno. Izbacim ga pesmom da se primirim.
Hvala
Poslano:
05. 01. 2018 ob 18:09
Spremenjeno:
05. 01. 2018 ob 18:42
Tužna pjesma, velika u svojoj izvrsnosti... Čestitke!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Marina Adamović
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!