Uzdajmo se u ono
što jesmo
dah kratak u plućima
i duša krotka u plaču
kost glatka i plemenita
što nas drži i izdržava
kroz pustoš i magle nagle
gdje kročimo u osami tijela
a prati nas ta sjena
u tisuće mijena
uzdajmo se u ono
što jesmo
s glavom kao
tvrđom uspravnom
gde ušančuje se
svo ufanje
znanje i neznanje
o travi visokoj
trsticima i dar-pticama
što Suncu žude
kao kakvoj jantarnoj
uobrazilji
a zaista ga u zbilji
nije i nema
uzdajmo se u ono
što jesmo
sve ono svjesno i nesvjesno
što nas ganja
što nas mijenja
da više jesmo
nego nismo
do sutona
do rađanja novog dana.
Sjajno, Duško! Osjećam uzvišenu notu poput molitve, pjesma koja bi se mogla recitirati prije spavanja za utjehu i nadu u novi dan, novo jutro koje će svima možda svanuti sretnije.
"uzdajmo se u ono
što jesmo
sve ono svjesno i nesvjesno
što nas ganja
što nas mijenja
da više jesmo
nego nismo
do sutona
do rađanja novog dana."
Lp!
Katica
Hvala od srca na lijepim riječima, susjeda !
lp, Duško
Ta pesem je kot novoletna poslanica ... ljubka, iskriva, prodorna in spodbudna, čestitke,
Ana
Velika čestitka, Duško!
Lp,
Katica
Hvala Ana i Katice,od srca !
lp, Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!