Pitaju me
zašto me nema
pored moga srca
što se utopilo,
potonulo
u maglu
iz koje se koprca
umotano
u ljekovite trave,
čekajući da rana zacijeli
i iscrpljena
krv oteče,
da se povojem

prekriti može
ožiljak 
kojeg sakrivam
da me ne bi slomili
tamo gdje
crta je najtanja.
Pozorno slušam
hropteći glas
koji me moli
da izađe
spremno za zrak
i svaki vjetar
koji bi sasušio
njegovo kucanje,
bez suvišnih kapi
iz kojih su
suze već davno

pobjegle,
a ja mu ne dam
jer bih morao
upoznati dva stanara
s iste adrese.

salke