Još vrelo je ovo tijelo
što udisat ljubav je htjelo
mada sudba mu je
u zemlju u nebo
da mira traži
na anđeoskoj straži
još krv ga muči uzavrela
kroz žice žila
i živih tetiva
kud bi da o njoj uči
da se jednom već
u duši skući
gdje odveć dugo
skučeno mu u kostima krhkim
i koži tankoj
u srži i srčiki moždanoj
pa i ljeti, gle
ono drhti
ovo tijelo moje vrelo
razderano na tebe i mene
ljubavi
gdje si
trebam te baš sad
da mi ostaviš trag
kako da pređem
svog tijela prag.
Prevazišao si, odavno, sebe! I ova je pesma dokaz. Sviđa mi se :)
poz
Jagoda
Poslano:
15. 12. 2017 ob 12:03
Spremenjeno:
15. 12. 2017 ob 15:16
Pjesma koja pomiče tragove.
Hvala triglav, Jagoda i Vesna, od srca !
lp, Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!