Mogu ja cilju
šapućeš i veslaš
kroz trstike iz kojih
sinje ptice izlijeću
Desno od grudi cesta srebrna
teče ti kroz vid i modrinu
Mogu ja cilju, šapuće veslo
odazivajući se nebu
kao nekada davno zvijezde
dok uzlijetale su prema zenitu
sa očevine nad Pelješcom
Sada su zaleđene i tihe
kao i staze po kojima otac
iz bezdna u vrtove
boru i bunaru svom prilazi
Lice mu fosilom obasjano
iz kamena, iz mrtvih riječi
Izdržat ću, glasaš se ili te eho
iz kamenih crteža doziva
dok miriše vrijesak, dok šute
zvijezde nad Pelješcom
dok te hladno biju
oči ledenih zaveslaja
ali riječi, riječi pitaju
riječi s vesla kaplju
i izdišu:
Kojem cilju
Mogu je čitati i čitati, melem za dušu, pitanja o očevini, prolaznosti vrijemena i mjenjanju neba uz osjećaje moćne poput stabla, poput masline koju je češlja vjetar. Sjajno Mirko i na tvoj nježan i mekan način neusiljivo na otvorenom dlanu.
Pozdravljam te,
salke
Zahvaljujem se na lijepom i opširnom komentaru. Drago mi je da ti se dopada pjesma.
Pozdravljam te:)
Kojem cilju? Cilju tvog stvaranja i ostavljanja zapisa o modrini koja je u tebi dublja od sebe same. Bravo!
Tvoju reakciju na pjesmu nazivam potporom, pažnjom. Jer - ti si vrsna poetesa.
lpm
Više je to od pažnje. Pred tvojom pjesmom mora se stati.
Veslanje skozi življenje, prigovarjanje, da zmoreš, kljub vsem spremembam, izgubam, premenam - in kljub temu, da ne veš več za cilj ... bivanjska pesem, ki presega čas, čestitke,
Ana
Ana, hvala lijepa na komentaru i podčrtanki.
LP:)
Čestitam, dragi Mirko na predivnoj pesmi i podčrtanki!!!!
Ponekad kad imamo volje, snage i upornosti da veslamo kroz život - sapletemo se o pitanje smislenosti i svrsishodnosti samog putovanja, ali, ipak, ipak - veslamo dalje :)... Bravo!!!!
Lp Milena
Hvala ti, Milena, na čitanju i divnom komentaru.
Srdačno,
Mirko
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!