U DNU JESENI
Svunoć
Sa ulice slušam
Glasove što bdiju
Kao da u nečijem sjećanju
Nepoznata sreća kopni
Možda je to grad umoran
Od stranputica
Od jalovih solilokvija
Od bestjelesnog vjetra
Što u pore mu se zavlači
I nesuvislo šapuće s milijun
Odškrinutih vrata...
Od težine nečujnih snatrenja
Po varljivoj
I tužnoj ljepoti
Od istoka do zapada
Od sjevera do juga
Svunoć
Ne otvaram oči
Da ne postanem ikona
Da me lišće ne pregazi
Svunoć
Ne otvaram oči
Da ne postanem ikona
Da me lišće ne pregazi
Prelijepa poezija, u zapažanju malih niansi osjećaja prema gradu. Čestitam veliki pjesniče.
Lijep pozdrav Mirko,
salke
Pjesniče... Krenuh meridijanima i paralelama grada iz tvoje pjesme, krenuh krvotokom tvojih misli, ali teško je putovati tim svijetom. Tvoj izričaj tako je složen i prepun precipitata emocija, promišljanja, suočavanja. Ti ne dozvoljavaš odmak. Tvoja su suočavanja neminovna. Zato, samo pustih pjesmu u sebe. Nek tamo putuje.
Bravo!
Moj naklon, dragi Mirko, za ovu pesmu!!!
SALKE,
NIKITA,
MILENA,
hvala na komentarima.
Lijep pozdrav iz Sarajeva:)
Kot bi govoril listni opad ali pa nekdo, ki z izjemno občutljivostjo zazna težo sanjarjenj in šušljanje samogovorov - mesto niso zidovi, pač pa sledi živih v njih ... čestitke,
Ana
Čestitam Mirko!
Lijep pozdrav,
salke
Ana, srdačno se zahvaljujem za podčrtanku.
Lijep pozdrav,
Mirko:)
Hvala, salke.
Pozdrav,
Mirko
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
- 01. 12. 2017 ob 13:59
- Prebrano 862 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 265.12
- Število ocen: 14