Zaustavljam dah u
bezriječju 
Uzimam ono malo istine
između prstiju 
i prosipam je na jutarnju rosu
Kiša je isprala boje neba
natopila zemlju 
nestala u nekoj pukotini 
Sunce izranja 
iz tamnih kolutova nesana
Poneka suza podsjeća na kapi rose
pokrivene istinom
Riječi se talože
do usijanja
Bol vrišti na vrhu jezika
sve je više aktera
uhvaćenih u tišinu
Uzimam kišobran
crtam oblake
sunce prži prolaznike
Buntovan ja
u buntovnom danu
Prkosim 
Istinu upile sunčeve zrake
Zašto trebamo zaštitni faktor
Zar istina boli

Ljubica Ribić