Misao kao nezavisno tijelo
Ulica je puna,
a za mene prazna,
jer sam već otišao
tamo gdje sam uvijek
i tada kada nisam,
u koraku kojega
još ili već nema.
Ispred sebe guram
misao,
jurim je svom
snagom
da mi ne pobjegne.
Ponekada je držim
za najdužu dlaku
koja joj je izrasla
iz jezika
jer nije vrisnula
već neko vrijeme.
Tako je uglavnom
gledam u leđa,
a zastaje jedino
kad se okrenem
prema ulazu
u sadašnjost.
Sretnemo se
bliskom
toplinom kože
tek kada
mi padne na pamet,
a ja je onda strpam
u džep
da se previše ne opameti
i postane nezavisno
tijelo
sa rukama i nogama
jačima nego ikada.
Mirko prijatelju, hvala ti puno na svim ispravkama.
Vidimo se,
Lp, salke
Malo je reći genijalno!
Hvala ti Nikito za tvoje riječi koje mi puno znače.
lp
Hm, neko bi rekao da ponekad nadmašiš sebe. Ali nije to - istina je da si Pjesnik sa velikim P. Bravo 174 puta, Saša!!!
Mirko, hvala na tvojemu komplimentu tako toplome. Veliko poštovanje i tebi:)
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: salke
- 24. 11. 2017 ob 08:45
- Prebrano 787 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 230.61
- Število ocen: 14