BEZ NASLOVA
mi ptice sijamske
okrenute naglavačke
voljeli smo se
telefonskim žicama
pismima nenapisanih nedostajanja
sastancima bez riječi
rastancima sekundu prije polaska vlaka
danima mrtvih mjeseci
volio me
dodirom
pogledom
smijehom
šutnjom
kad godinama dolazio je
blagdanima ljetima kišama zimama
gušilo me vlastito disanje
kao djeca igrali smo se
gdje te boli
ovdje tu
i tu
i tu
i grlio me nevješti pijanist
olujom koja donosi mir
govorila sam mu
žmireći volim te
smijući se volim te
otišao je
kao kad umiru vulkani
a nikad mu nisam napisala pjesmu
o neugasloj krvavoj rani
koja još boluje
i tinja
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: saraivor
- 18. 11. 2017 ob 19:24
- Prebrano 522 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 80
- Število ocen: 7
