Putovanje iznad stare džamije
U vrbiku je iskočilo moje srce!,
da je od čega, već od gledanja njena lica.
Iznad stare džamije smo lebdjeli – da isprobamo kako je na nebu.
Osule se bijahu zvijezde niz njenu tuniku na ljame,
haman divnu.
U tom vrbiku vladao je snijeg
i silna noćna hladnoća.
Mjesec je prišao tako blizu njena lica da san ga mogao smahnuti rukom.
Ljepše od Dženneta igralo je nebo u njenim očima,
zvijezde,
džamija
i vrbe stare.
Sebe u njima ne vidjeh, ali čemu to,
zar je sada važno moje siromašno biće…
pored tolike njene ljepote i uzdaha;
umirem ti, umirem ti od ljepote
šaputale su medne usne ispod šala.
Lepa, mistična poezija, ki nosi v sebi starodavnost, sevdah, a v bralcu vzbuja radostna lirična občutja. Na nov vzlet nad džamijo, Sara
Hvala Sara, tako mi je drago što si osjetila moju pjesmu. Tako si mi draga Sara, ljepša od pjesme...
Draga ljubavna, tu smo zato, da prepoznavamo lepoto - vse lepo tudi tebi, Sara
Pogrešam tvoje pesmi.
Lepe dni želim.
T.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: ljubavna
- 07. 11. 2017 ob 19:26
- Prebrano 656 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 129.25
- Število ocen: 7