Kada bi petrolejka stara
znala pričati davne priče
najljepše bi to bajke bile
što dušu i srce liječe.
U sirotinjskoj kućici
zajedno otac, mati i djeca
maleni, topli plamenčić
miluje im sretna lica.
U duge zimske večeri
okupljeni oko stare tole
za koricu kruha zahvalni
skrušeno se mole.
Nestala je petrolejka stara
otišli su dragi svi
samo sjećanje na sretne dane
kao plamen još u srcu živi.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: murtulica
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!