
Na starom, čađavom ognjištu
davno ugasle vatre trag
tek ponekad Luna u prolazu
svrne svoj pogled blag.
Niz okna trošna, siva
dobuju sumorne jesenje kiše
a ledeni vjetar neumorno
promrzloj trešnji grane njiše.
Na hladnom, kamenom pragu
pokislo štene tužno cvili
kao da pita: gdje su nestali svi
još netom tu su bili.
Lepa lirična in dobro napisana pesem, ki dokazuje, da je tudi v formi in z malo besedami mogoče povedati tako veliko in seči zelo globoko. Naj bo ognjišče polno novih pesmi, Sara
Sara, hvala Vam od srca, za divan komentar i podčrtanku!
Lp,
Murtulica
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: murtulica
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!