Promiču
starice u crnini
za danima svojim
za svojim godinama
Sjene im
tužnim smiješkom
u jezersko ogledalo
taložiš
Promiče
muk ceste od srebra
po kojem bi
presušen val
i poljupci nara
Šutiš
svi glasovi su
otišli s pticama
u stijenu uklesan
drhtaj galebova
i zaleđene zvijezde
U krošnji zimzelenoj
u mahovini iz ognjišta
tražiš slovo
odšumorilo s pijeskom
u tvojoj duši
Vrhunski u stih spletene prolaznost i bezvremenost. Gledamo se mi kroz svaku vječnost, pjesniče. Pozdravljam te.
Uh, nahvalila si me. Hvala ti, draga nikita!
Pozdravljam te.
urednica
Poslano:
30. 10. 2017 ob 15:08
Spremenjeno:
30. 10. 2017 ob 15:12
Lirična pesem o spominu, času, prehodih in besedi, ki se lušči kot usedline z globin, čestitke,
Ana
Mirko, dragi, iskrene čestitke za ovu osebujnu i lijepu pjesmu.
VP!
Katica
Ana, doista je lijepo slušati odjek svoje pjesme. Najljepše hvala na podčrtanki.
(VP, Mirko)
Katice, hvala lijepa.
Pozdravljam te.
Mirko, sjajna pjesma, utisak koraka na putu, i pera ptice u vazduhu, i pjenušave vode u zamahu dupina. Čestitam ti na podčrtanki:)
Lijep pozdrav, salke
Hvala, salke.
Pozdrav!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!