Presahlu potku vremena
natapam crnom sluzi zemlje
i plodnom vodom istruđene
kroz porođajni kanal svijesti.
U svu tu zgnječenu bol
upredam nektarnu bjelinu
i jednim jedinim pomakom
sve postaje usijanje
ogoljelog lunarnog pubisa.
Život pjesnikinje i život uopće... Traje. Tko nas pita
kako...!? Tko nam kaže čija je kreacija "porođajni kanal svijesti". Ako bi i zaustio - treba bol objasniti i opravdati.
Pozdrav za tebe, Pjesnikinjo!
Hvala, Pjesniče. Pozdrav ti.
Pesem, ki jo razlamlja bolečina in z enim samim premikom potisne v svetlobo (kot pri porodu), lahko pa jo beremo kot prispodobo za samouresničevanje, čestitke,
Ana
Spoznaja i rast, odlična poezija, Nikita, čitam je i čitam. Zanimljivom metaforikom napraviš jezik melem za dušu.
Sa poštovanjem,
salke
Salke, hvala od srca na prekrasnom komentaru. Pozdrav ti, uz moje poštovanje.
ČESTITKE, draga nikita!!!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!