Da mi tješi dušu
Moralo je doći i to vrijeme
Koje me podsjetilo
Da donose sasvim malene stvari
Ponajviše bez oblika
Čak i bez mirisa
I ukusa dodira
Baš to što nemaju
Da pruže
A pružaju
Ne čitajući iz knjiga
I prepisivanja iz sveski
Da li htio ili ne
Odlazim sa svim
Malenim stvarima
U srcu
A jednu posebno
Čuvam baš u sredini
Tamo mi je nitko
Ne može oteti
Morao bi me
Onda oteti čitavoga
Sa svim tijelom
I dušom
Nositi ću je
Na drugi svijet
I svijetove
Gdje ću se
Zaustavljati
I pokazivati
Šta mi je srce
Tada reklo
Sa sasvim nježnim
Mekanim glasom
Da mi tješi dušu.
Čovjek je slab na prave dobrodošlice, posebice u ovo naše podobro poludjelo vrijeme. Iz te slabosti niče, raste i njeguje se pjesma. Lijepa pjesma jer je još uvijek čovjek društveno biće.
Lijep pozdrav,
Mirko
Mirko, al tvoja dobrodošlica je nešto što se ne zaboravlja i neću je nikad zaboraviti
jer je puna tvoga srca i velićine tvoje duše. Hvala ti na svemu što sam doživjeo i doživljavam kroz uspomene dotaknutoga djeteta, a mi se nadam ponovo vidimo da poprićamo.
Lijep pozdrav, salke
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: salke
- 04. 10. 2017 ob 07:46
- Prebrano 597 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 116.94
- Število ocen: 9