ZOV POTOPLJENIH GALIJA
U moju, pod moju
naježenu kožu
unose, majko
gotovo tjelesni
zov nemušt
usred noći
To je kad u snu blijedom
krvari mahovina
iz tvojih očiju
kad zoveš
kao mladac i pitaš
što je to?
Danju smo gluhi, sine
za zauvijek usnule
galije stare, samo im mir
s dušama luta
pa s lelujem trava iz dubine
plimni smo val
potapamo stepenište
i noćne glasove
od razuma sve udaljenije
od jezgre zaumlja
sve usijanije
blijedimo
kao poljubac dječji
kad sav procvjeta
kao Proxima Centauri
u prozoru
___________
mirkopopović
Sjajna pjesma Mirko, čestitam.
Lijep pozdrav, salke
"Danju smo gluhi, sine
za zauvijek usnulegalije stare".........Slušamo ih u našim tišinama, koje ti uvek tako lepo opevaš. Sjajna pesma, Mirko!
Lp Milena
ne čujemo krikove rasparanih svjetova....
pozdrav tebi Mirko
Ljubi
Mirko, dober večer
Najbližje soncu so sanje, njih zvezda je tako daleč in tako blizu istočasno. Lepa.
Lep pozdrav, Irena
Pesem, ki znova magično prehaja od realnega k sanjskemu, od resničnega k nadnaravnemu, s sporočilom o povezanosti vseh snovnih in nesnovnih svetov in z brezčasnim občutjem, čestitke,
Ana
HVALA, ANA,
h v a l a s a l k e,
M i l e n a,
Lj u b i c a,
I r e n a,
I v a n e
lpm
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
- 26. 09. 2017 ob 12:19
- Prebrano 1093 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 280.8