U NEOBIČNOM SELU
Nekada, sasvim slučajno
zalutam u mislima
kroz prašnjave ulice
starog, neobičnog sela.
Ne mogu se sjetiti
niti je više bitno
je li to moje selo
ili neko drugo mjesto
koje mu zaklanja pogled
(čuči ili strši pored njega).
Vjetar šiba zaostalo lišće,
životinje pasu ostatke livada
ispod izokrenutog neba
pokraj slapova života
među izgubljenim sjećanjima
na vremenskom klatnu
margina zarobljenih suncem.
Lupnuh petom o suhi panj
(iako nisam Dorothy i ovo nije Oz)
pokušavajući zarotirati nijanse
raspršenog nebeskog svoda
u iskonski trenutak.
U osvitu, prije (pra)početka,
slijepi dječak
odbrojava vrijeme,
djevojčica iz bajke
baca posljednju šibicu
nad razbacanim sijenom
u susjedovoj štali
dok ispod sunca iskre gutaju
usnule stjenke
mog davnog sjećanja.
Ivane, ovo je sjajno poetsko djelo otkano utrnućem jednoga vremena po kojem luta, zapitkuje, zastaje, zagleda ljudska duša. Način na koji si sazdao poetski zapis plijeni(!!!) i zaslužuje ČESTITKE!
lpm
Hvala puno Mirko! ;-)
Pesem spominjanja, prizori iz narave, ki prebudijo tiste davne, da se zdi, kot bi oživeli pod notranjim pogledom, čestitke,
Ana
hvala Ana na podčrtanki...
Iskrene čestitke Ivan!
Lp, Igor
Poslano:
24. 09. 2017 ob 22:25
Spremenjeno:
24. 09. 2017 ob 22:25
hvala igor i salke!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Ivan Gaćina
- 20. 09. 2017 ob 00:59
- Prebrano 648 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 140.4
- Število ocen: 5