
Imam osjećaj
da sam u čašu izlila
prazne zidove svih
hladnih soba.
I da tvoj pogled ispijam,
obješen o ulazna vrata
ovog ludog srca,
nadajući se
da će lišće bezbolno otpasti
s tvojim poljupcima.
I da ću artritis u ramenu
osjetiti samo ja
a ne i stoljetna šuma,
(koja ti je kolijevku podarila)
i sad u zgarištu drhti
pod najezdom
ledenih leptira,
skrivenih iza tvog osmjeha.
Niz grlo lagano klizi
stup srama,
kao kapljica Traminca
koja naviješta kišnu sezonu,
niz prazne zidove
moje ledene sobe.
Upravo si okom iskusnog znalca pročitao skrivene misli između redaka...
Hvala Mirko.
lp Vesna
Meni sjajna pjesma Vesna.
Lijep pozdrav, salke
Hvala puno salke ,
Još ljepšim pozdravom ti uzvraćam i želim ugodnu večer , Vesna
Vrlo lijepa pjesma s primislima, Vesna.
Lp,
Katica
Hvala Katice , ugodnu i mirnu noć ti želim,
lp Vesna
Prostor, ki lahko prenese tesnobnost in skoraj ugaslo hrepenenje, daje tej pesmi izrazit karakter, čestitke,
Ana
Hvala Igore i tebi lijep pozdrav i ugodan dan želim :)
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Vesna Andrejić Mišković
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!