Izblijedjeli glasovi

poniru u korijenje pustinje

nad zgužvanim svitanjem

zapaljene zore.

Zamagljene rečenice

preskaču vatrene barijere,

potisnute simbole eona

zapisane bojama fantazije

i utisnute pečatima tuge

u nedostižne visine.

Nad dolinom patnje

vremenski elevatori

probijaju granice broja pi

dok putuju šumom nemira,

divljim stazama nečujnih želja.

Neodsvirani akordi

razlažu se zgarištem

razblažene svijesti

brideći olucima vremena

ka vitražima postojanja.

Putnik slobode

preskače kolone uskličnika

u oceanu gorčine

čekajući erupciju paraumlja.

Ivan Gaćina