U noćima nekim daleko su
Naši vlakovi, tamo gdje jeka je
U kojoj traju ljeta
I miris kiše na asfaltu
Kad čini ti se da stižu odnekud
To su samo vedre noći
Kao drugost svijeta
Kojeg bismo grlili
Kao smaragdne kapljice sna
Nema osmijeha u tvome glasu
Kad im se topot utiša
U razvalinama dana
A mi bismo čekali. U nama
Dirke gore kao da kiše otvaraju
Okna zaborava
U nekim noćima dozivaju
A mi tonemo za iluzijom
Kao za zlatnim grumenjem sna
I šutljivi smo jer stižu nas proljeća
Pa na četvero lomimo istine
Strepimo i nikada na pitanja
Ne znamo odgovor: Je li ono
Na peronima straha
Nepoznata djevojčica dozivala
Niz prve tračnice i je li joj glas
U živi pijesak tonuo
Dok je likovao silovatelj
Ili nas u osvit samo budi zvižduk
Kao preostali strah
U nekim rukama zaštitničkim
S koracima nekim
Davno u nama
Otkoračanim
Dragi Mirko, lijepa misaon pjesma koja me vrati da je ponovo čitam. Ta prošlost koja se provlači kroz noći prejaka je da bi je mogli potisnuti i stvara se u nam privid, iluzije iz koje nastanu odlični stihovi.
"U nekim noćima dozivaju
A mi tonemo za iluzijom
Kao za zlatnim grumenjem sna"
Veliki pozdrav i ugodnu večer ti želim!
Katica
Jaka ispovijest dubokog čovijeka širokog srca i prelijepog uma.
salke
Noč in postaja s peroni, piščalko, ti simboli za prihajanje / odhajanje (ne pa tudi prehajanje), dajejo pesmi posebno atmosfero, v kateri se vse resnično / prividno / spominsko meša v prepričljivo celoto, čestitke,
Ana
Čestitam Mirko na podčrtanki:)
lp, salke
Mirko, čestitke od srca na Podčrtanik. Bravo!
Lp!
Katica
Poslano:
10. 08. 2017 ob 18:53
Spremenjeno:
27. 09. 2017 ob 21:00
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!