nisam znala granice neba i zemlje

granicu tebe i mene

i koristila sam samo udahe  

da prerastem oblake  

onda kad smo bili zajedno

smijeh je izlijetao

istim tonom istom bojom i brzinom

a zajedničko lupanje srca

bilo frekvencijom našeg postojanja

tada

kad smo bili zajedno

sada puno više znam

pa matematički precizno postavljam crtu obzora

a pogled usredotočujem na sigurnost tla

svjesna da je letenje ipak stvar fizike

i da pokušaji završavaju aritmijom

kad si odlazio

udahnula sam te

u sve prazne pretince

i mada su katanci već hrđavi

ne otvaram ih

jer još uvijek određuju  

ritam mog svemira

ponekad samo zapitam se

da sam koristila izdahe

bi li to ublažilo pad  

saraivor