
želim zaboraviti da je ova ruka
hrpa mesa kostiju i žila obučena u kožu
da su moje oči
štapići i čunjići
a kosa mrtve nepotrebne stanice
želim zaboraviti
sivu i bijelu tvar mozga i sistem upravljanja
ponašanja
razmišljanja
osjećanja
želim se doživjeti u jednom komadu
iknuti glasno da zaori svemir
Jaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa
jer ne znam postojim li
raščlanjena fizički
ovako nevidljiva
skrivena u zakutku (ne)vremena
u mišjoj rupi zahrđale planete
raskomadana psihički na
sangvinike kolerike melankolike
utješena ekonomski na
srednju klasu elitu i golje
raspoređena politički na
lijeve i desne
ubačena u kalendar
rođena i umrla te i te godine
obrađena statistikom
rodno
nacionalno
vjerski
obrazovanjem
otiskom palca
želim zgrabiti sve konce
na kojima visim
i s kojih me čerupaju
zgrabiti ih
i zaurlati da me barem
nebo čuje
vrisnuti
da saznam napokon
postojim li
Takoj sem se spomnila te pesmi, ki mi je bila že ob prvi objavi čudovita:
http://www.pesem.si/a/objava/prikaz/105385/zelim
Lp, Ana
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: saraivor
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!