Nemušt govor kuće
doticao je zaumlje
bića pristiglog na otok.
Bez glasa. Bez slova.
Tek suton dodirnu ruke
što su nekad otvarale vrata .
Za tri dana
kada bude kretala ka kontinentu,
ta žena slanih kolena
i ne znajući
ostaviće ispod praga
kašiku bola i tanjir tuge
da umiri zidove .
-Jedino sigurno mesto
koje nas čeka
nije ni tamo ni ovde
nego u zaboravu -
pomerala je usne
slušajući ključ u bravi kako se raduje.
Tko god nekakvom omaškom zbog spleta okolnosti ne pročita ovu pjesmu, pogriješio je.
Mikaelo, od mene imaš 60 puta BRAVO!
Ali, Mirko, nije to moja zasluga. Ti znaš da ja teško i malo zapisujem pesmice.
Dese se neki momenti kada se poklope kazaljke, i, eto, ponešto se i zapiše.
Srdačno te pozdravljam
kašika bola i tanjur tuge... snaga u odabiru riječi ... hvala na užitku
lp
Ljubi
LJubice imaš Najlepši potpis ;)
Sve najbolje !!!
e da... :-)
še enkrat... tj. još jednom
Ljubi
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Mikailo m.z.
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!