ODMORIŠTE
ima tako neopisivo tužnih očiju
kad duša je predugo spremna za let
a trajanje samo krišom
glumi život
govorila si mu ne idi molim te
mogao bi me ne vidjeti više
koraci u noć što ti se sniše
odzvanjali su
sve tiše
i tiše
sada kad presahlim izvorima
predvečerje veze fsitni vez
a sjene ne daju buđenju puta
ipak se rodi život
kao traženje
kao put i odgovor
mjesto gdje demoni plešu
osvijetlit će jutrom sunce
ono zna da ti tražiš samo
čvrsto mjesto na nebu
da odmoriš umorne noge
nije ljubav sve što srce hoće
niti pjesma sve što ruka piše
verzi mehki
kot srnini koraki
v nežni jutranji rosi ...
všeč
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: saraivor
- 25. 06. 2017 ob 08:04
- Prebrano 557 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 57.01