Tugaljive note smiraj dana stapa,
na obzoru sunce usnulo se gasi,
ruho vasione kroz odsjaje slapa
u octu sudbine crnodušje kvasi.
Nepromašna mora cijanid rastapa,
ko aveti guše ognjeni uzdasi,
sivokružne rime srcobolnik sklapa
da crnilom uma tek sjećanja spasi.
Ogoljenu sjenku jaguari gone,
u zamkama vatre tone zadnja nada
dok umorne oči kišostihe rone.
Pogreške života sumračnica svlada
uz slabašno torzo dok samoćom klone
i nemoćnu dušu što kroz bezdan pada.
Sončni zahod, prispodoba ugašanja in minevanja, povezana z zanimivimi primerami in poetološko obarvana, čestitke k sonetu,
Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Ivan Gaćina
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!