SUTON
katkada uvečer
prije nego noć bi na moja vrata
misao sjetno šeta beznađem
a šarenilo proteklosti
skladno ubija i
poprima crni sjaj svetkovine noći
tek sramežljiva luč
titrava
ušulja tiho treperavo
svjetlo u moju sobu
da tjera sjene što bliže se
i dok i dalje kiši
ujednačeno nježno suosjećajno
sjajno crnilo se širi
i spaja dušu sa svemirom
crni sjaj uspavljuje dušu
crni sjaj koji zoru čeka
a još u sebi krijemo vatre mladosti
i u čarobnim noćima spokoja ne nalazimo
tad čujemo kucanje vlastitog srca
što podsjeća da samo smo
uplašene zvjerke
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: saraivor
- 22. 06. 2017 ob 07:49
- Prebrano 635 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 65.43
