PISMO III IZ DOBA ALTAMIRE

 
 
Nemam mnogo vremena za ovo pismo
tek par sekundi razuma
izmedju dva naleta ljubavničkog ludila
stoga
ne uzimajte ga kao optužbu
ništa ja ne zameram Vama,
(znala sam da ste oženjeni)
sebe uzimam na sud:
Gde sam ja to pala i izdala Ženu u sebi,
ne ovu "savremenu" koja vara i koju varaju,
o paganki iskonskoj pričam,
što pali uveče vatre za jednoga,
jedinog sa kojim deli dane i noći
sa kojim začinje,
i ne deli ga ni sa kim...
 
Vas će iznenaditi ova gorčina
( nikad ne govorimo na ove teme)
možda nećete ni razumeti
suviše ste daleko odmakli,
od luka i strele i lova na divljač
kojom hranite jedinu za koju lovite,
koja vas hrani sobom
telo uz telo u vrućem peplu pećine ...
Iznenađeni,
pitate se zašto ovo pismo
i da li je kraj?
 
Ne bojte se,
samo pokušavam da prebrodim samačku noć
i prebolim izdanu ženu u sebi,
ne čitajte ovo,
i ako čitate, ne strepite,
proćiće me,
na Vaš poziv i glas sutra
zaboraviću hladan pepeo postelje
i praznu pećinu u prsima,
i samo ću ponekad napisati pismo
naslovljeno onoj kojoj ne opraštam,
ne Vašu dragi izdaju,
nego svoju,
samo ću ponekad pismo
samoj sebi...
 
 

nenamiljanovic

Komentiranje je zaprto!

nenamiljanovic
Napisal/a: nenamiljanovic

Pesmi

  • 16. 06. 2017 ob 14:48
  • Prebrano 466 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 138.47
  • Število ocen: 5

Zastavica