Noćas je nebo puno oblaka

koji zaklanjaju zvijezde

i mjesec pun

ali kiša ne pada

Liježem s osjećajem daljine

oblikujem jastuk u tvom liku

koji miriše na čežnju

jer nisi ovdje kraj mene

i ruke su mi prazne i same

Nedostaju mi otkucaji tvoga srca

kao dobre stare pjesme

koje griju dušu

kad se zapjevaju

u noći kao što je ova

Ovo je pjesma za tvoje oči

koje prosipaju sjaj

po mojoj samoći

dok brinem o nekim bezveznim stvarima

one me čuvaju od tuge

i kad je nebo puno oblaka

na njihovim obalama

moja duša se rađa

Sumiko