Na Zidu plača
netko je greškom
ostavio osmijeh
te se ovaj (zid)
vremenom urušio
od težine sjaja
mladog sunca
kao kad se rašila
haljina mlade sufražetkinje
pod kopitima
kraljevog konja
u Epsomu
a ona je samo htjela
da je netko voli
kao rusko carstvo
pod teretom
neželjenog djeteta
kad se raspalo
na krv bijelu i crvenu
sredinom Volge
ili kad se
smrtno ozbiljni pjesnik
ponizio u čovjeka
nakon što mu je žena
kupila nove cipele
dva broja veće
a ovaj se na to
dugo i bolno smijao
kao dijete onda
kad su se cipele
tako i kupovale
(da ih ne prerasteš).
Hvala Sara !
lp iz Zagreba,
Duško
Divno! Šaljem ti široki osmeh, zauzvrat :)
lp
Jagoda
Hvala draga Jagoda, od srca !
lp iz Zagreba,
Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!