SUŽIVOT
U dvorištu mom zelena topola
raširila grane da ne bude gola
u gustoj krošnji gnijezdo jedno
savila ga vrana brižno i vrijedno.
Ona na stablu, a ja na balkonu
zasjele svaka kao na svom tronu
naučile živjeti jedna uz drugu
kadikad dijelimo čak i istu tugu.
Okrenute nebu i životu svom
čuvamo i branimo svoj jedini dom
družeći se tako iz vidne blizine.
Prolazi ljeto i bliži se studen zima
dok topola boju jesenju poprima
pitam se: da l' ćemo dočekati proljeće novo.
Krasna pesem, Katica.
Imej lep nedeljski dan! :)
Kako s pretanjenim občutkom in v lepoti besede spisana pesem, Katica. Všeč so mi ti tvoji stihi ...
Lepo pozdravljena,
Sašo
Arabela, Sašo - hvala vam za čitanje i lijepe riječi.
Ugodan dan vam želim! ☺☺
Katica
Katice, ovdje se lako osjeti pitanje tvoga zadnjeg stiha. Također i pjesma zdravog ljudskog srca koje ne odbacuje RAZLIČITOST kao neko zlo, kao prijetnju nečem, na način na kojoj svijet postoji. Danas je u mnogim glavama isprana različitost kao mogućnost opstanka. Nažalost.
lpm
Hvala ti Mirko, i ne samo na čitanju nego još više razumijevanju pjesme i podršci različitostima i tolerancijama.
Lijep dan ti želim! ☺
Katica
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Katica Badovinac
- 04. 06. 2017 ob 14:41
- Prebrano 2135 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 224.62