Sva popodnevna šutnja nije tema našega govora
ali sad je u nama zaključana moć i mi evropskim smećem
od vozila plovimo kroz sarajevske nelagode, na svoje
sirotinjske piknike
Sva popodnevna šutnja ne izmiče pravu čije je ime
spašavanje od kolapsa, od automobilske giljotine
od gušenja i grobnice prometne naspram čega svijetli
naš mrmor: Ni zabačeni New York nas nije dostigao
niti nam je ravan tamo negdje neki London smješten
bogu-iza-leđa
Svijetliti između dvije tame znači snažno udarati
vreću za boks, širom rastvoriti vrata grča i reći: nisam
prekršio pravila parkiranja kad mi se onaj sugrađanin
onomad zaletio u vozilo zbog manjka sreće
i viška marihuane (u sustavu krvožilnom) i da nisam
popodnevnom šutnjom želio glasno recitirati
mrtve pjesnike sa ustreptalim zvijezdama nad čelom:
Idi, čovječe! Da pjesmu nisam izgubio one večeri
kad takvu joj je sudbinu prorekla gatara
sad bih ti i pečatom ovjerio uljuljkanost
ljudskog ograničenja, pardon - oglašavanja
Vrag i jeste odneo šalu u ovo ludo vreme i sve je okrenuto naglavačke, pa su vrednosti - bezvrednosti, a mi slepi putnici... Ume pesma nekad iznenađena da nestane pred bezočnošću jave. Sjajno, Mirko!
Lp Milena
Poslano:
31. 05. 2017 ob 20:28
Spremenjeno:
02. 06. 2017 ob 08:28
Drago mi je da ti se dopada.
Pozdravljam te, Milena:)
Satirična pesem o sarajevski stvarnosti in stanju človeškosti med - nami vsemi ... čestitke,
Ana
Zares sijajna pesem, Mirko.
Čestitam!
In zelo rada te berem.
Lp, Lea
Od srca hvala! Lijep pozdrav, Ana.
Mirko
Lea, hvala lijepa. Srdačan pozdrav.
Mirko
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!