Golu i modru ispratila sam noć
u kojoj sam mislila
da ću umrijeti od žalosti
puštajući vašu najdražu pjesmu.
Miris kose
što podsjeća na čaj od metvice
sumračne ulice Moskve
od crvene opeke
što poznaju vaša pijana ramena
osvit zore u koji ćete pokucati
zidove obloženi nemirom.
I vas Isajeve ispratila sam
u jednoj takvoj noći.
Ja još volim samoću ove sobe
hrapavu od nedolaska sna
kad sumrak baci svoju koprenu
na vaše dječačko lice
među svelim orhidejama
i kada stisne tuga kao mraz
sive golubice u krošnjama breza.
Još pišem pjesme
za žene zaboravljene na kiši
i o otužnoj Moskovskoj jeseni
kad su niz okna klizila svjetla grada
a ja sam vas ljubila.
O, kako ste samo i mene ljubili vi
koji moje ruke ne znadoste zadržati
a blistala sam i još blistam
na rubovima svih vaših tuga.
Nježna i posljednja.

luciapavlovic