Uz muziku sa starih ploča

zaspao sam u tvojoj kosi

na pragu jeseni

daleko od zavičaja

u nepoznatom gradu

Mjesec je izveo zvijezde u šetnju

hor cigana

poklonio im je serenadu

a ja sam sanjao

da otvaram vrata

dalekom putniku

koji priča

kako je jedne jeseni

ispod samotnih oblaka

lovio stepskog vuka

i tako krao svoje vrijeme

Još uvek sam tu

možda se plašim

da se probudim

da ne dosanjam svatove

koji panonskim ravninama

kao krijesnice lete

možda se plašim

da mi se osmijeh ne vrati

i da neću znati

na nebu prepoznati boje ljubavi

možda se plašim

da ću zaboraviti da sanjam

i u snovima i na javi

Sumiko