
U strašnom galopu jedne euforije
što je nosila sve pred sobom
nestalo je ono, što je trebalo da bude
buđenje uspavanih leptira...
Samo da je bila malo pametna
da ne pominje tu crknutu kobilu...
Ne idu zajedno, leš i leptiri...
Taj prizor samo njoj može biti lep,
trula kobila prostrta u bujnoj prirodi,
iz čije utrobe se roje šareni leptiri...
Pobeda života nad smrću,
pobeda ljubavi,
rađanje nove pesme...
Šteta,
ceo taj prizor je brzinom svetlosti
izbrisan, i od tada njih dvoje,
na neki nedokučiv način prozvani,
u nekom čudnom dodiru spojeni
postadoše gluvonemi...
U nekom jakom čvoru povezani...
Ne vide se, ne čuju se
al' preko sedam brda i planina
dozivaju se,
i ljube se...
Dragana, lijepo je da nisi zaboravila portal, a još je ljepše što donosiš vrlo zanimljivu, lijepu pjesmu. Doza mističnog i poetičnog govori o pjesnikinji čije verse zaustavljaju, zovu i plijene.
Nisam, i nikada neću, ovaj portal mi je posebna inspiracija!!! :-)
A tebi Mirko hvala, na čitanju i na ovako lepim rečima u osvrtu...
Srdačan pozdrav! :-)
Život vek pobedi!! I u tvoj pesmi. Bravo.
Pozdrav
Željko, hvala na čitanju i na osvrtu.
Lp Dragana
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: Dragana Andric
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!