Ne brinem se više
Ne prebirem po džepovima
Stara neprijateljstva
Mržnje i sitne pakosti
Ne lomim reči među zubima
One nerečene
S planina žubor
Oživele vode čujem
Odneće ih u zaborav
Smirila sam srce
Ne čujem više
Stare bure u grudima
Na dnu mirno spavaju
Olupine potonulih ljubavi
I školjke po njima rastu
Tišina uspavljuje
Jata tužnih teških misli u njima
Čekam s prastarim mirom samoće
Da prolećni nežni vetar
Rasprostre belo platno
Da po njemu slikam
Nove snove
Okretanjem novih listova života mora se osvrnuti na stare, ispisane, trošene zajedno sa našim životnim trenucima koji polako, sasvim polako, ali uporno, temeljito i nepoštedno... prolaze. Lijepim poetskim izrazom zaogrnuta univerzalnu temu.
Veoma lijepo, Milena.
lpm
Život za mudre uvek nudi nova vrata, novi vetar, nova platna...Hvala ti od srca na komentaru!
Lp Milena
Fino, Milena! :-) V božljaju pomladanskih sapic, se včasih da lepo zapreti platnice in knjigo odložiti nekam tja za pajčevino ropotarnice ...
Lp, Sašo
Hvala, Sašo !!! Novi početak i ne vidimo dok se starih slika ne oslobodimo i dok stara platna ne odložimo...
Lp Milena
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Milena Vučković
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!