prva otvara oči
i uvijek pita koliko je sati
možda su je nekada budili
jutarnji vlakovi i u isto vrijeme vraćali
slike s putovanja slike sjećanja
ili joj sa razglednica na starom ormaru
blijede noćne boje
donoseći mladost
iz drvenika iz mostara
iz frankfurta iz venecije
iz ljubljane osamdeset pete
jer neki se datumi upamte
za cijeli život
prva otvara oči
šutim u njenim mislima
u njima plovi prijepodnevlje
i pronosi uspomene
u njima plovi pitanje: kad smo
postojali mi?
ne odgovaram
sliježem ramenima
deset je i pedeset a ona mi šaputa:
možda je samo u nama proputovalo vrijeme
*
prva otvara oči tlu se povijajući
traži nove boje
što u očima je bole
broji laste i kaže: uvijek se vraćaju
ove su godine uranile
kroz vid mi protječe plavilo neba
i šutnja koja zna
da ćemo samo mi kasniti
sve više sve više a one će se
uvijek vraćati
stizati s proljećem
Fasciniraju me u tvojim pesmama sjajno opevani trenuci... Snaga tvog stihovanja je upravo u tome - u rečima kojima tako divno oslikaš trenutak da čitalac jednostavno može i mora da ga oseti... Sjajno, Mirko!!!!
Lp Milena
Hvala, draga Milena. Čovjeka uvijek raduje mišljenje onih s kojima sam na neki način srodna duša.
lpm
Mirko, još jedna od tvojih predivnih pjesama, bez obzira što je skoro 2,00 h u noći uživam u tvom poetskom izrazu.
Lp!
Katica
Hvala, draga Katice. Uvijek me obraduješ komentarom.
Pozdravljam te :)
Pesem ustvarja prostor bližine in izjemne povezanosti, ki deluje tudi, ko se realno okolje izmika spominom in sanjskemu: preseganje časa na tvoj značilni lirični način, čestitke,
Ana
Ana, obradovan sam i počašćen podčrtankom.
Hvala lijepa:)
Mirko, čestitam i raduje me tvoja podčrtanka.
Lp!
Katica
Hvala ti od srca, Katice.
Lp,
Mirko
Lijepa pjesma, topla i stvarna! Čestitke za Podčrtanku! Lp...Medi :)
Hvala lijepa.
Srdačan pozdrav,
Mirko :)
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
- 22. 03. 2017 ob 13:13
- Prebrano 766 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 383.32
- Število ocen: 14