Slika ogledalom odgledanih

 

Noćas se raspuklo staklo
na mojim grudima
mjesec je mogao konačno
da zaviri u onaj neistraženi dio
polovine svoje svijetle strane

 

drugu polovinu sam poklonila
nebeskim očima što nekad
znaju zalediti čak i krvotok
malenog dostignutog sna
pomalo te ljuteći i ljubeći
sve u isto vrijeme

 

znala sam činiti 
pogrešne korake
vođena putanjom dana
iznemoglog u naznakama
naslućenih odlazaka
kao prva i jedina greška
nesavladanog iskoraka

 

zašto je rijeka noćas
uskovitlana uzdasima
progutala moj odraz sreće
dok sam u strahu gurala
svoje promrzle ruke u snijeg
zaklinjući se na ljubav
kakvu sam ti željela pružiti
(umijem li ljubiti više
s ovolikom količinom padalina
na izboranim obrazima
netom utrnute duše)

 

u bojazni da te ne izgubim
svoja ramena sam isturala
nazivajući ih sjećanjem
i naslanjala glavu uredno
malo na lijevu
malo na desnu stranu
da me prošlost i ovaj put
ne uhvat potpuno nespremnu
u odgledanim prizorima kraj

Danja Đokić

triglav

Poslano:
20. 03. 2017 ob 10:07


mjesec je mogao konačno
da zaviri u onaj neistraženi dio
polovine svoje svijetle strane
(umijem li ljubiti više
s ovolikom količinom ...

lepo Danja

Zastavica

Danja Đokić

Poslano:
20. 03. 2017 ob 12:08

hvala Vam, triglav

lp

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Danja Đokić
Napisal/a: Danja Đokić

Pesmi

  • 19. 03. 2017 ob 13:20
  • Prebrano 595 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 164.76
  • Število ocen: 8

Zastavica