Otvorih oči

Dva ćilibara grunuše ka tebi

Zamrznut osta svet,

Nemoć te prože poput noći

Zauzda misli sve

Prodrhta kao cvet.

I osmeh ti dadoh

Ispod svilenih niti

Ućuli se pogled mek,

I u srce ti se prikradoh

Sa izvora piti

Životni lek.

Tek osta lebdeć i nemoćan

Nesvestan, obuzet, plam

Na dlanu ćilibara sjaj,

Pogled moj svemoćan

Zauzda korak sam

Početak krenu uz sam kraj.

Malaino