MIRIŠEM TVOJ NOŽ
Po dršci iz hijeroglifa
tragam za odsutnim mirisom
sveprisutne smrti,
neophodnim za harmoniju
obeščašćene ljubavi
i golog krika
na žrtvenom oltaru.
Miriše mi tvoj nož.
Ima neke
mongoloidne strasti
u ovoj smrti.
Ima neke
praiskonske slasti
u guljenju koža
i mrazu,
što raste
sa dubinom noža...
Ima nekog opoja
u dlanu crnice,
što usta stišće,
dok pod srpom mjeseca,
kroz otkos sjena,
gmili blizina daljina...
Ima... ima
neke mongoloidne strasti
u ovoj smrti,
ima tu one
praiskonske slasti
u razgrtanju koža,
kad slutnja
iz sebe kreće
da se nazove
po dubini noža. breza
Napisal/a: breza
Pesmi
- 24. 03. 2009 ob 19:45
- Prebrano 1192 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 265
- Število ocen: 7