BEZRIJEČJE

Danas izlazim iz pjesme
ogoljela
blijeda
skidam i posljednju riječ
drhtavim rukama
Danas izlazim iz pjesme
ogrubjela
uranjam u spokoj bezriječja
Dan je obojio čemprese mliječnim nanosima
zrak vlažan težak
ulica ne diše
Poneka ptica zaluta
raspara bezriječje lepetom krila
i nestane
Danas su unijeli cvijeće u odaju
obukli bjelinu
mladi umiru rukama ispruženim nebu
U njedrima rastu mladice novih svitanja
ali ja danas izlazim iz pjesme
iz košmara iz sjene
Danas ću naga
bez riječi
bezriječno
utihnuti u pjesmi
posve ogoljeloj
posve sivoj
 
 

 

Ljubica Ribić

Ana Porenta

Ana Porenta

urednica

Poslano:
11. 03. 2017 ob 16:08

P. s. se odpoveduje pesmi - kaj je tisto, kar presune človeka do te mere, da ne želi več izrekati, da onemi? Podobe mladih umirajočih ljudi in postapokaliptična pokrajina delujeta dovolj težko in prepričljivo, da obmolknemo - čestitke,

Ana

Zastavica

Ljubica Ribić

Ljubica Ribić

Poslano:
12. 03. 2017 ob 10:18

Hvala,

izuzetno mi je drago da si ovu pjesmu potcrtala i u njoj osjetila krik pjesnika u apokalipsi vremena.

Veliki osmijeh

Ljubi


Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Podčrtanka

Ljubica Ribić
Napisal/a: Ljubica Ribić

Pesmi

  • 05. 03. 2017 ob 11:48
  • Prebrano 546 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 289.3
  • Število ocen: 10

Zastavica