moj sin
nejakim zubima
odnedavno
grize tvrd i opor
kruh tuđine
i okajava tako
ni kriv ni dužan
sve ovdašnje nelogičnosti
navečer me nazove
i upita kako sam
kaže da ne brinem
isto nas nebo natkriljuje
tako i ne znajući
svakodnevno obilazi
moju raskriljenu samoću
dok mi pod obrvama
dva jezera rastu i rastu
i bubri u grudima prazninom
opna jedinog zrna
tujina
usoda naših otrok je zelo podobna
I tvrd, u tužan, i znojan nabrekao poetski govor. Zlatan kao socijalni, dijamantan kao upit (majke) nad obezličenjem i obezvrijeđenjem suvremenoga svijeta.
lpm
Dotaknila se me je tvoja pesem, Danja. Edino punčico v očeh imaš, pa še tista je oddaljena ...
Lp A
Triglav, Mirko, Andrejka, hvala Vam od srca na predivnim rijecima
lp Danja
Izpoved - pesem matere - o izgubi in samoti, ki je ne more nadomestiti niti nebo, ki objema celotno Zemljo niti sinova zagotovila, da je vse v redu ... čestitke,
Ana
hvala Ana, od srca, na predivnom komentaru i podcrtanki
lp
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Danja Đokić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!