OPET JEDNA TUŽNA

 
 
Vuku se tromo oblaci na nebu
kao da i njima nije stalo do života...
Mogu da zamislim šta sve oni
gledaju sa neba,
na šta se gnušaju,
šta sve slušaju...
Izdvoji se tako poneki,
tamo gde su mu bile oči
popuni gustom maglom da ne vidi,
a gde su mu bile uši
udene violinu
pa uzme gudalo
i gudi pesmu po svome...
 
 
Videše to i drugi oblaci zgubidani,
pa potrčaše za njim...
Al' oni nisu znali
šta će sa očima
šta će sa ušima
potkovaše samo jezik
da gromko zveči
i ugušiše violinu...
 
 
Kad su to najzad shvatili
na nebu je bila ledena tišina...
 
 

Dragana Andric

Mikailo m.z.

Poslano:
20. 02. 2017 ob 17:55
Spremenjeno:
20. 02. 2017 ob 23:14

Pozdrav.

Zastavica

Dragana Andric

Poslano:
22. 02. 2017 ob 13:50

Takođe pozdrav!

Zastavica

mirkopopovic

Poslano:
23. 02. 2017 ob 20:58

Vidi sporočila.

Srdačno,

Mirko

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Dragana Andric
Napisal/a: Dragana Andric

Pesmi

  • 20. 02. 2017 ob 15:33
  • Prebrano 504 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 117.45
  • Število ocen: 9

Zastavica