Tebi pišem ove nježne rime
nek’ te griju u ledene zime
svojim dahom sveprisutnim
s riječima blagim i žudnim.
Prosuh svoga srca zlati prah
samotne i daleke sfere išarah
rascvjetah se kao lotosov cvijet
poletjeh s tobom u naš svijet.
Za te šumorim poput školjke
darujem ti sve mirisne pupoljke
stotine ćutnih stihova kazujem
kad nisi tu tvoj mili glas čujem.
Posvuda te ima poput zraka
danjeg svjetla i noćnoga mraka
dok beskrajne oči iskre i žare
osluškujem tihe zvukove gitare.
Zvijezde su pobijelile nad gradom
u ovo svitanje gledam te kradom
i pjesmu pišem koja će te čuvati
jednom kada više neću postojati.
Zapisujemo pesmu, beležimo je za vreme kad će ljubav biti uspomena...
Lepo
Lp Milena
Milena, hvala ti na čitanju i prelijepom osvrtu. Ne dozvoli da ljubav bude uspomena kad je možeš živjeti.
Lp! ♥
Katica
Lepo je brati lepe pesmi,ki nastajajo pod peresom tvojih rok.
Lep pozdrav
Westre, hvala ti i na branju, komentiranju i podršci. Razveselio si me lijepim riječima.
I tebi lijep pozdrav!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Katica Badovinac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!