SMIRAJ
Svjesni smo mi svega
i da je svjetlost svijeće
noću jasnija od sunca
kad njome obasjamo tijelo
usnule ljubovce
pa joj pratimo
u disanju
grudi i lice
i da je miris ruže
zapravo trn njen
kad ti duša rida
zbog ljepote bez cilja
i obličja
gdje ćutiš krv
u nosnicama i srcu
podivljalom
i da će stvari
odbačene od čovjeka
prvi vjetar pronaći
da ih zavitla
kud koju i kamo već
i da će istom ljude
odbačene od ljudi
pronaći moja ljubav
da ih nebu vine jednom
kad se probudi
u tebi
i u meni
smirena.
Smiraj...
nekje proti koncu nekega večnega predvečera
prelivanje tvojih besed zaveje med upognjene trave šepetanja
Hvala majstore, od srca !
lp iz Zagreba,
Duško
Lirična in krhka pesem ljubezni, ki se hrani s svetlobo, dihom in prividi z vetrom potujočih reči ... ki se zaključi s čudovito podobo, da bo ta presežna ljubezen dosegla zapuščene ljudi - čestitke,
Ana
Hvala od srca draga Ana !
lp iz Zagreba,
Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
- 10. 02. 2017 ob 17:41
- Prebrano 886 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 475.26