Jutro te crta,
iznad prozora,
baš pored planine,
od tamo posmatraš,
sa svoje visine,
siješ toplinu,
daleke blizine.
Kratka in enostavna pesem, ki pa je ravno prav nedoločna, da bralec ob njej lahko vidi svoja okna in skoznje približevanje njemu domače bližine ... čestitke,
Ana
Jako, jako dobra minijatura. Izuzetno cijenim pjesnike koji mogu kroz ovakvu lirsku formu iznijeti zaokruženu sliku, emociju, stanje. Dvije takve vrhunske pjesnikinje poznajem. Za ovo, Salke, ma svaka ti čast!
Hvala ti Nikito za ovaj tvoj dojam koji mi puno znači. I tvoje pjesme su biseri koji me ostave često razmišljujučeg i tihog.
Lijep pozdrav, salke
Poslano:
26. 10. 2017 ob 19:45
Spremenjeno:
26. 10. 2017 ob 19:46
"U smrti smo tihi, krotki i blijedi,
ko Mjesec štono preda Sunce pada.
Zausti, Božji stvore, zausti baš sada!
Sutra past ćeš možda sreda tuđeg jada."
Ne budi tih. I kad razmišljaš, zagrmi.
Kada vjetar zažviždi oko srca
i svu strast sa sobom diže
od planina vihor pa do mora
krila sreće poslije svega bola.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: salke
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!